Gdje sam pogriješio?
Od kada dodjoste Vi gospoda na vlast , na silu mi hoćete utjerati u glavu, da je ropstvo sloboda. Da se kradja, moderno zove, demokratija, da se otimačina i pljačka nazivaju demokratski proces. Prosjačenje se naziva – skupljanje donacija. Udruženje lopova se naziva strankom. Izdaja se naziva borbom za narod, a mržnja i podjela konstitutivnošću. Protesti i demonstracije se nazivaju državni udar, prevara i podvala se nazivaju demokratski izbori. Javna kuća se naziva Parlament.
Udruženje šefova mafije i tajkuna se zove Predsjedništvo. Laž se naziva istinom, a istina da je laž.
Još niko, jedino, nije pokušao da mi utjera u glavu, da se pozorište naziva sudom. Valjda zbog toga, što imamo svaki dan, pozorište na svakom ćošku, u svakoj fabrici, državnoj i privatnoj ustanovi. I policiju bi morali ukinuti i nazvati ih siledžijama i tužibabama. U tom slučaju, advokati bi izgubili svoj lijepi naziv, i zvali bi se uvlačiguzice. Moram priznati, da to nije u skladu sa našim svakodnevnim modernim jezikom. Sud je sud, a dud je dud.
Nije lijepo da neko kaže, presudili mi duduci.
Zbog toga se i pitam, časni sude, gdje sam pogriješio? Da li je sva moja krivnja u tome, što ova tvrda Bosanska glava, naziva stvari, lica, dogadjaje, pravim imenom. Ako nisam u mogućnosti sve nazvati pravim imenom, onda ja nisam ja. Ako ja nisam ja, zašto ste me pozvali? Zašto su tužibabe, pratile me na svakom koraku, i na silu dovele?
Već kad sam ovdje, iako ja nisam ja, molim Vas lijepo, da mi kažete kome sudite? Ako ja nisam Bošnjak 93, nisam ni Srbin a ni Hrvat, ko sam ja? Nemojte me pitati da li se samoreklamiram vjerski nacionalno, narodno. Vidite i sami da nemam ni jednu naljepnicu, zastavu ili amblem na čelu, osim ovih par modrica oko ociju i usta. Čak sam i ove modrice zaradio okliznuvsi se na koru od banane, ulazeći u tužibabino vozilo, gdje su mi siledžije ukazale stručnu pomoć.
Ne pripadam ni jednom udružemju lopova. Ne radim u javnoj kući. Ne skupljam donacije po stranim zemljama. Mati mi je bila i umrla kao domaćica, i ni jednu vreću donacija nije mi poslala. Ćaća mi nije bio Predsjednik udruženja šefova mafije i tajkuna, bio je šofer. Sestra mi je jedino skupljala ostatke pokućstva raznešeno granatom u toku rata.
Ne pada mi na kraj pameti da pozovem neku uvlačiguzicu da slaže pare u svoj novčanik, kad sam ih već vidio kako vire iz pozadina uglednih ličnosti iz udruženja lopova.
Ni lopovi ne rade sami, treba ju im saradnici. Nije to časni sude, više častan posao. Konkurencija je izuzetno jaka, a onih koje možeš pokrasti sve manje. Gubi se rejting za tili čas, ako se vratiš praznih ruku. Ugled je teško povratiti.
Nikad se nisam borio za narod. Nije narod vrbova čivija. Kad tad, shvatit će da sam se borio za njega, pa će u naletu bijesa staviti me na čelo udruženja šefova mafije i tajkuna.
Kriv sam, časni sude, što sam ljudima govorio laži. Kriv sam što sam nazivao stvari, lica, dogadjaje, pravim imenom. Kriv sam što se ne kajem zbog toga. Kriv sam što se ne ogrćem plaštom vjere. Kriv sam što se ne ogrćem zastavom demokratije.
Kriv sam što hoću da budem ono što jesam.
Nema komentara:
Objavi komentar